U potrazi za vlastitim putem

Malalu Yousafzai nisam čitala kao memoare, baš kao što ni Arundhati Roy nisam čitala na taj način. Iako su njihova djela autobiografska, doživjela sam ih kao iskrene ispovijedi žena koje s povjerenjem otvaraju svoja srca. Postoji nešto u njihovu pisanju što me privlači. Nije riječ samo o stilu, to je nešto dublje, gotovo neuhvatljivo. Posebna je to povezanost koja se ponekad dogodi između čitatelja i autora, nalik onom trenutku kada s nekim čovjekom jednostavno „kliknete“ i poželite ga bolje upoznati.

Ova je knjiga prekrasna: emotivna i iskrena. Malala dostojanstveno pred nas stavlja svoj život, podsjećajući nas koliko je hrabro ispričati svoju istinu. Svi, ne samo žene, trebali bi pročitati ovu knjigu. Inspirativna je, dirljiva i jedna je od onih koje ostaju dugo nakon što pročitate posljednju stranicu. O svom iskustvu i izazovima piše otvoreno i iskreno, na način koji je razumljiv mnogima. Njezina mudrost i humor gotovo su na svakoj stranici. Uz to, osvojila su me njezina razmišljanja i kontemplacije o životu, braku, traumi, prijateljstvu, ljubavi i rastu.

Rastrgnuta između patrijarhalne tradicije i modernog svijeta, između toga da bude dobra, časna kći i neovisna žena, Malala nam pokazuje kako se pronašla. S nepokolebljivom iskrenošću, prepričava svoju sumnju u sebe, društvene i akademske pritiske,  probleme s mentalnim zdravljem, nostalgiju i osjećaj strankinje u novoj zemlji. Bila je žrtvom brutalnog napada talibana, ali nastavila se boriti za prava žena na obrazovanje i općenito za prava žena na izbor u islamskome svijetu. To je vrlo težak put: rušenje tradicija uspostavljenih tisućama godina i odupiranje snažnom vjerskom pritisku. Njezin studentski život u Oxfordu glavni je fokus knjige. Preselila se u zemlju koju nije poznavala. Studentski dani nisu je mazili. Bilo joj je teško: nova sredina, novi običaji, novi zahtjevi, izazovi… Sprijateljila se s grupom studenata koji joj ostaju prijatelji i nakon završetka fakulteta. Jedan od boljih dijelova knjige je onaj u kojem opisuje koliko joj je teško studirati, a posebno dio u kojem opisuje kako se licemjerno osjećala dok se istovremeno zalagala za obrazovanje i zamalo pala na ispitu. No, nije posustajala, pokušavala je biti tipična studentica ne propuštajući kulturne i zabavne aktivnosti. Lijepo je vidjeti da je djevojka koja je toliko patila konačno pronašla malo radosti u svom životu. U konačnici, unatoč onome što joj se dogodilo kad je imala 15 godina, odlučuje biti slobodna i neovisna žena.

U ovoj knjizi, Malala govori i o svom mentalnom zdravlju, složenom odnosu i utjecaju pakistanskih društvenih normi unutar njezine obitelji te donosi smislenu perspektivu o tome što oslobođenje znači za žene. Njezino zagovaranje prava djevojčica na obrazovanje ide dalje od pukog učenja. Ne trebaju sve djevojčice postati liječnice ili inženjerke. Umjesto toga, one bi trebale imati pravo odabrati svoj put, istražiti što bi mogle željeti u životu. Važan je izbor, a obrazovanje je uvjet za slobodu i neovisnost.

Malala  je bila pod ogromnim pritiskom i svaki njezin mali potez bio je podvrgnut kritici. Ogroman stres za tako mladu osobu i drago mi je da danas o tome možemo čitati, i to iz njezinog pera! Izvrsna knjiga, čitajte, ako niste!

CITATI

„Fizički nered dovodi do mentalnog.“

„Pokušajte donijeti najbolju moguću odluku na temelju onog što u tom trenutku znate. Nemojte se osvrtati i zamišljati da su postojale druge, bolje mogućnosti.“

„Cijelog života ljudi su mi govorili  tko sam kako se moram ponašati. Nisu mi dopuštali rast izvan njihovog dosega. Učili su me da nemam povjerenju vlastite odluke.“

„Vjerujte vodi da vas drži na površini, vjerujte sebi da ćete plutati.“

Malala Yousafzai pakistanska je aktivistica za ženska prava (Mingora, 12. VII. 1997.). Početkom 2009., kao dvanaestogodišnja učenica, počela je pod pseudonimom pisati blog za BBC zauzimajući se za prava na obrazovanje djevojčica u području doline Swat, gdje su im lokalni talibani zabranjivali pohađanje škola. Talibani su je u listopadu 2012. pokušali ubiti u školskom autobusu, pri čemu je teško ranjena. Nakon pružanja nužne pomoći prebačena je u bolnicu u engleskom gradu Birminghamu, gdje se liječila i dalje školovala. Nastavila je borbu za prava djece na obrazovanje. Osnovala je i fond za pomoć djevojčicama u pohađanju škole. Potaknula je mnoge na djelovanje (pakistanske vlasti odlučile su izgraditi škole za siromašnu djecu pod njezinim imenom). Uz mnogobrojna međunarodna priznanja za svoje djelovanje, 2014. dobila je i Nobelovu nagradu za mir (s indijskim aktivistom K. Satyarthijem) za zauzimanje za dječja prava.

Autor: Malala Yousafzai

Naslov: U potrazi za vlastitim putem

Naslov izvornika: Finding My Way

S engleskog preveo saša Stančin

Nakladnik: Profil knjiga, ožujak 2026.

346 str