Dani s Vetrom

Dani s Vetrom Nicolettе Verne roman je koji nas vodi u mračna povijesna vremena ali istodobno otvara prostor za promišljanje o ljudskoj prirodi. Svijet u kojem nasilje postaje svakodnevica a ljudska se vrijednost mjeri ideologijom, izaziva nelagodu. Moram priznati da mi čitanje nije uvijek bilo lako. Bilo je trenutaka kada bih odložila knjigu, uzela predah i ostavila si vremena za razmišljanje. Pitala sam se koliko je snage potrebno da bismo sačuvali dobrotu koju svi nosimo u sebi i gdje pronaći nadu onda kada se čini da je sve izgubljeno.

U središtu romana nalaze se Redenta i Iris, dvije žene čije se životne sudbine isprepliću u vrijeme Drugoga svjetskog rata. Iako dolaze iz različitih životnih okolnosti, obje će se suočiti s patnjom, razočaranjem i odlukama koje će odrediti njihove živote. Redenta se rađa 1924. godine u siromašnoj obitelji u malome mjestu Castrocaro, u talijanskoj regiji Romagni. Njezin je dolazak na svijet obilježen strahom i praznovjerjem a djetinjstvo joj dodatno otežava dječja paraliza od koje joj ostaju trajne tjelesne posljedice. Ipak, Redenta nije određena onime što joj je život oduzeo ili otežao. Dobrodušna je i nježna, a njezin pronicljiv pogled otkriva ono što drugima promiče. Njezina se snaga očituje u suosjećanju i potrebi da pomogne drugima. Njezin me se lik dojmio, u svijetu koji je često ne vidi onakvom kakva doista jest, ona uspijeva prepoznati ljudskost i ondje gdje su je drugi prestali tražiti.

Važno mjesto u njezinu životu zauzima Bruno, siroče koje odgaja njezina baka. On je jedini koji Redentu vidi izvan njezinih tjelesnih ograničenja i želi je oženiti. Njegov nestanak ostavlja je u neizvjesnosti, a njezin otac u međuvremenu dogovara njezin brak s fašističkim časnikom Vetrom. Njegov lik predstavlja jednu od najmračnijih strana romana. Okrutnost i sadizam kojima se služi nisu samo odraz političkih prilika i ideologije kojoj pripada, nego i izraz osobne izopačenosti. Nasilje postaje sredstvo ponižavanja, kontrole i uništavanja drugoga. U Vetru se tako isprepleću fašistička ideologija, patrijarhalna moć i potreba za dominacijom a njegova sudbina i postupci pokazuju koliko zlo može biti razorno kada mu se prepusti moć nad tuđim životima.

Uz Redentu, važnu ulogu ima i Iris, obrazovana i samosvjesna žena koja je odrasla uz majku učiteljicu. Njezin je životni put drukčiji, no ni ona nije pošteđena razočaranja, unutarnjih sukoba i teških odluka. Upoznaje Bruna, koji je u međuvremenu postao partizanski zapovjednik, pa se njezina priča postupno isprepliće s Redentinom. Njihove se sudbine, premda različite, na neki način zrcale jedna u drugoj. Kroz te dvije žene autorica pokazuje kako se iza naizgled različitih životnih priča mogu skrivati slične rane te koliko rat i ideologija zadiru ne samo u društvo nego i u najintimnije ljudske odnose.

Kroz sudbine svojih likova Nicoletta Verna pokazuje da fašizam i rat nisu tek povijesna i politička pozadina priče. Oni ulaze u obitelji, razaraju povjerenje, mijenjaju odnose među ljudima i određuju mogućnosti pojedinca. Ljudi su prisiljeni donositi odluke čije posljedice mogu obilježiti cijeli život. Roman ne govori samo o ljudima koji su žrtve vremena i okolnosti u kojima žive. On nas suočava i s činjenicom da je čovjek sposoban drugome nanijeti nezamislivu patnju, ali i pružiti ruku onda kada se čini da više nema razloga vjerovati u dobrotu. Tu se otvara jedno od važnijih pitanja romana: koliko nas oblikuju okolnosti u kojima smo rođeni i u kojima odrastamo, a koliko nas određuju vlastiti izbori? Možemo li doista slobodno birati svoj put kada su nam mogućnosti ograničene siromaštvom, društvenim pravilima, predrasudama i nasiljem? Čak i kada se čini da je sve unaprijed određeno, čovjeku ipak ostaje prostor za odluku, a ponekad je upravo očuvanje vlastitog dostojanstva najveći oblik otpora.

I danas smo svjedoci podjela, netrpeljivosti i predrasuda koje nerijetko nadjačavaju razumijevanje, a tuđa se patnja katkad promatra kao nešto što nas se ne tiče. Zato se vrijedi zapitati koliko smo spremni zauzeti se za ono što smatramo ispravnim. Koliko nam je hrabrosti potrebno da se usprotivimo nepravdi, osobito kada bismo zbog toga mogli nešto izgubiti? Koliko često šutimo jer nam se čini da se ne možemo suprotstaviti većini ili promijeniti ono što se događa oko nas? Naravno, naš se svakodnevni život ne može uspoređivati s okolnostima u kojima se nalaze Redenta i Iris, ali njihova iskustva govore nam da se i u mnogo običnijim situacijama suočavamo s izborima koji govore o nama. Hoćemo li okrenuti glavu ili pokušati pomoći, prihvatiti predrasudu ili upoznati drugoga, prikloniti se lakšem putu ili ostati vjerni sebi? Upravo se u takvim, naizgled malim odlukama očituje naš odnos prema ljudima i svijetu koji nas okružuje. Nije uvijek potrebno učiniti veliko djelo da bismo pokazali hrabrost. Ponekad je dovoljno ne pristati na ponižavanje, ne sudjelovati u nepravdi, saslušati drugoga ili pokazati suosjećanje onda kada je ono najpotrebnije.

Vrijednost ovog romana upravo je u tome što nas, uz dojmljivu priču i uvjerljivo oblikovane likove, potiče na takva promišljanja. Podsjeća nas da čovjeka ne možemo svesti na njegove tjelesne mogućnosti, društveni položaj ili okolnosti u kojima živi. Iza svake sudbine nalazi se priča koju ne poznajemo u cijelosti a iza svakoga čovjeka krije se mogućnost da nas iznenadi svojom snagom, slabošću ili dobrotom.

Dani s Vetrom priča je o ljudima koje povijest nije štedjela, ali i o onome što im nije mogla potpuno oduzeti. To je priča o potrebi za ljubavlju i prihvaćanjem, o snazi otpora i nadi koja se ponekad pojavi upravo onda kada se čini da je sve izgubljeno. Roman me nije ostavio ravnodušnom, a to, vjerujem, mnogo govori o njegovoj snazi. Nakon čitanja ostaje spoznaja da se ljudskost očituje i u svakodnevnim odlukama: da budemo pravedni, pokušamo razumjeti druge, sačuvamo suosjećanje i ne okrenemo glavu od tuđe patnje. Možda je upravo to jedna od najvažnijih poruka ove knjige, da, bez obzira na vrijeme i okolnosti u kojima živimo, uvijek imamo odgovornost prema čovjeku pokraj sebe.

Nicoletta Verna (Forlì, 1976.) završila je studij komunikacijskih znanosti na Sveučilištu u Sieni i drži predavanja iz teorije i prakse komunikacije na raznim talijanskim sveučilištima i institutima. Autorica je znanstvenih radova i članaka o masovnim medijima i kulturi. Živi i radi u Firenci kao urednica strane književnosti u izdavačkoj kući Giunti Editore. Za spisateljski prvijenac Il valore affettivo dodijeljeno joj je posebno priznanje žirija nagrade Italo Calvino. Dobitnica je brojnih književnih nagrada, među kojima se ističu Nagrada Europske unije za književnost, The Bridge Book Award i Premio Manzoni te nominacija za nagradu Strega za roman Dani s Vetrom. Autorica je i povijesnog romana o odrastanju L’inverno delle stelle. Romani su joj prevedeni na desetak europskih jezika, a ovo je prvi prijevod na hrvatski.

Autor: Nicoletta Verna

Naslov: Dani s Vetrom

Naslov izvornika: I giorni di Vetro

Prevela s talijanskog: Irena Škarica

Nakladnik: Hena com, rujan 2026.

391 str,