Nježne godine

Uzimajući u ruke ovu knjigu, ništa posebno nisam očekivala. Posegnula sam za još jednim romanom za mlade, žanrom kojem se ionako barem jednom mjesečno rado vraćam. A onda su me Nježne godine iznenadile svojom neobičnošću, toplinom i likovima koji ostaju u sjećanju. Priča nas upoznaje s Valentinom, tinejdžerom čiji se planovi ne odvijaju baš onako kako je zamislio. Umjesto željene vojne službe, život ga dovodi u Pas-de-Calais, u ustanovu za osobe oboljele od Alzheimerove bolesti. Ono što u početku izgleda kao obveza u sklopu društveno korisnog rada, postupno se pretvara u iskustvo koje će ga promijeniti, a o Alzheimerovoj bolesti i životu s demencijom čitamo na jedan, sasvim prihvatljiv način.

Valentin je zanimljiv lik. Osjetljiv, znatiželjan, ponekad nespretan ali nevjerojatno stvaran. Posebno me dojmilo pratiti ga kako kroz prijateljstva, obitelj, pogreške i male trenutke spoznaje polako sazrijeva. Kroz njegov odnos sa Solom, autorica pokazuje koliko su ljudske emocije i životne okolnosti složene i koliko rijetko stvari možemo promatrati jednostrano. Tu bismo se svi pomalo mogli pronaći, a to je srž književnosti, zar ne?

Valentinova priča podsjeća na to da neke od najvažnijih stvari u životu ne pronađemo ondje gdje smo ih tražili. Čitajući, promišljala sam pomalo o svemu… koliko nam se puta dogodi da se čvrsto držimo nekog plana, uvjereni da točno znamo kamo idemo, a onda nas život odvede potpuno drugim putem? U trenutku nam se to možda čini kao pogrešan smjer, a tek poslije shvatimo da je upravo taj neplanirani zaokret bio ono što nam je trebalo. I, koliko često ljude oko sebe pokušavamo smjestiti u neku ladicu? A onda nekoga upoznamo malo bolje i shvatimo da iza prvog dojma postoji cijela priča, nama nepoznata. Valentin upravo kroz druge ljude uči da ništa nije tako jednostavno kako se na prvi pogled čini. I to je ono što me osvojilo. Ne osuđivati, nego razumjeti!

Priča govori i o odrastanju. Možda će upravo ta tema mnogima biti najbliža. Nije li to pomalo čudno razdoblje u kojem mislimo da moramo imati odgovore na velika životna pitanja a istodobno pokušavamo shvatiti sami sebe? A nije li tako, samo na drugačiji način, i mnogo kasnije? Čini mi se da nikada zapravo ne završimo s tim upoznavanjem. Samo postajemo malo bolji u prihvaćanju samih sebe. I možda je to još jedan od onih malih, ali vrijednih trenutaka koje knjiga ostavlja.

Velik plus za mene bilo je i razdoblje šezdesetih i sedamdesetih godina koje je autorica vrlo uvjerljivo dočarala. Glazba, moda, svakodnevni život te društvene i političke okolnosti nisu samo kulisa, nego važan dio ovog romana. Osjeti se koliko je pažnje i istraživanja uloženo u stvaranje tog dijela ove priče.

Beauvais kroz ovaj roman otvara brojne teme: odrastanje, obitelj, razvod, prijateljstvo, empatiju, složene obiteljske odnose, zaborav i velike promjene, a sve u jednoj zaokruženoj i nenametljivoj cjelini.

A kada sam stigla do kraja, shvatila sam da mi je teško reći zbogom, ne samo stanovnicima jedinice Mnemosyne nego i Valentinu. Nježne godine za mene su bile upravo ono što od knjige potajno uvijek očekujem: nešto neočekivano, drugačije i dovoljno dobro da mi nakon posljednje stranice nije svejedno što je priča završila.

"I vratit ću se jednoga dana, jednoga lijepog jutra, među vaše osmijehe

Da, jednoga ću dana sjesti na prvi vlak sjećanja."

Clémentine Beauvais (Pariz, 1989.) francuska je književnica i prevoditeljica. Od 17. godine živi u Velikoj Britaniji, studirala je na Cambridgeu, a od 2016. predaje na Sveučilištu u Yorku, gdje su njezina istraživanja usmjerena na dječju književnost, razvoj pismenosti i poučavanje književnosti. Autorica je dvadesetak knjiga. Njezina djela za djecu i mlade prevedena su na petnaest jezika i donijela su joj niz nagrada. Velik uspjeh ostvarila je romanom Les Petites Reines (2015.), koji je prodan u više od 100.000 primjeraka i adaptiran za kazalište te joj je, uz ostale, donio i Nagradu za najbolju knjigu za mlade časopisa Lire. Uspjeh je potvrdila romanima Brexit Romance i Songe à la douceur, koji je prodan u više od 75.000 primjeraka te preveden na niz jezika, među kojima su engleski, talijanski i portugalski. U kolovozu 2020. objavila je Nježne godine, a 2022. Les Facétieuses. Piše i eseje o djetinjstvu, čitanju i pisanju te se bavi književnim prevođenjem s engleskoga na francuski jezik.

Autor: Clémentine Beauvais

Naslov: Nježne godine

Naslov originala: Age tendre

Prieveo s francuskog: Dalibor Joler

Nakladnik: Hena com, srpanj 2026.

379 str.