Kćeri Shandonga

Ova mi je knjiga sjela bolje nego što sam mogla očekivati. Oduvijek me privlače snažni ženski likovi, priče koje me vode u daleke kulture i svjetove o kojima znam tako malo, a osobito one u kojima se običaji, tradicija i životi običnih ljudi isprepliću s velikim povijesnim događajima.

Ova me se knjiga duboko dojmila. Čitajući je, imala sam osjećaj kao da prolazim kroz cijeli jedan svemir, svemir hrabre, uporne i snažne žene čiji se život odvija u vremenu i svijetu koji mi je pomalo stran. Ipak, ono o čemu ova priča govori nimalo nije nepoznato. Strah, neizvjesnost, ljubav, gubitak i nada, a prije svega potreba da zaštitimo one koje volimo, osjećaji su koji ne poznaju ni granice ni vrijeme. Roman je nastao na temelju obiteljske priče autorice i posvećen je njezinoj baki. Chung kroz ovu priču daje glas ženama čija je snaga dugo ostajala skrivena iza obiteljskih i povijesnih okolnosti. Dok pratimo sudbinu jedne obitelji, istodobno pred sobom imamo i širu sliku njihove domovine, svijet u kojem ljudi preko noći gube sigurnost prisiljeni pronaći snagu i krenuti dalje. Ovo je roman o ženama koje su morale preživjeti u svijetu koji ih nije smatrao dovoljno vrijednima, o majkama koje su zbog svoje djece pronalazile snagu za još jedan korak, o sestrama koje su se, unatoč razlikama, morale držati zajedno. Priča je to o ljudima koji u najtežim okolnostima pokušavaju sačuvati ono malo ljudskosti što im je preostalo, o nepravdi i granicama izdržljivosti.

Radnja nas vodi u Kinu, u 1948. godinu, u vrijeme građanskoga rata i velikih političkih i društvenih promjena. U središtu priče nalazi se Hai, najstarija od četiri kćeri imućne obitelji Ang. U njihovu svijetu najveći je problem što nemaju muškog nasljednika. Kćeri se ne doživljavaju kao ravnopravne članice obitelji, kao djevojke koje imaju vlastite želje i mogućnosti, već kao teret. Zbog toga njihova majka trpi poniženja i okrutnost, a Hai vrlo rano shvaća da se od nje očekuje da bude jaka, da preuzme odgovornost i da odraste prije vremena. No, dok se rat i revolucija sve više približavaju njihovu domu, urušava se i ono malo sigurnosti koju su poznavale. Obitelj se raspada, a majka i kćeri ostaju prepuštene same sebi. Već na početku romana suočavamo se s brutalnostima koje nova vlast opravdava riječima o ljubavi i boljem životu. Iza tih velikih riječi, međutim, ostaju strah, nasilje i ljudi kojima se život preko noći pretvara u borbu za goli opstanak.

Pred Hai, njezinim sestrama i majkom tada se otvara dug i neizvjestan put. Ali njihovo putovanje nije samo odlazak iz jednoga mjesta u drugo. To je putovanje kroz glad, bol, strah i gubitke, ali i kroz postupno sazrijevanje i spoznaju da se za ono najvažnije ponekad moraš boriti do posljednjeg daha. Svaki novi korak donosi novu kušnju, a ono što su nekoć smatrale sigurnim polako nestaje.

Ne mogu ne spomenuti baku, lik s kojim se nikako nisam mogla pomiriti. Ne pamtim kada sam se posljednji put susrela s toliko iritantnim likom. Koliko god sam pokušavala razumjeti njezine postupke i pronaći neko opravdanje za njih, u tome nisam uspijevala. Njezino je ponašanje u meni neprestano izazivalo ljutnju i nelagodu. I upravo zato ostala mi je jedan od najupečatljivijih, ali i najtežih likova za prihvatiti.

Posebno snažno roman progovara o položaju žena. U svijetu u kojem žive njihova se vrijednost često mjeri time jesu li rodile sina, koliko mogu služiti obitelji i koliko su spremne vlastite potrebe podrediti tuđima. Što ih život više pritišće, to snažnije na površinu izlazi njihova unutarnja snaga. Nije to uvijek vidljiva snaga. Ponekad je to samo sposobnost da izdržiš još jedan dan. Da ustaneš sljedećega jutra. Da nahraniš svoje dijete kada ni sama nemaš što jesti. Da nastaviš dalje i onda kada više nemaš razloga vjerovati da će sutra biti bolje. Ne možete ostati imuni na žene koje se svakoga dana moraju iznova dokazivati svijetu koji im neprestano govori da nisu vrijedne. Koliko je samo hrabrosti potrebno oduprijeti se takvom svijetu! Ponekad je snaga jednostavno ustati i nastaviti živjeti.

Kćeri Shandonga istodobno su i priča o majčinskoj ljubavi te složenim sestrinskim odnosima. Hai i njezine sestre vrlo su različite. Imaju različite karaktere, različite poglede na život i na različite načine reagiraju na ono što im se događa. Nisu uvijek složne i ne razumiju se uvijek, ali upravo kroz njihove razlike roman pokazuje koliko obitelj može biti složena. Dok majka svim silama pokušava zaštititi svoje kćeri u svijetu koji ženama ostavlja tako malo izbora, Hai postupno preuzima odgovornost mnogo veću od one koju bi djevojka njezine dobi trebala nositi. Iz djeteta koje tek pokušava razumjeti svijet oko sebe mora prerasti u nekoga na koga se drugi mogu osloniti.

A povijest u ovom romanu nije tek pozadina priče. Sve ono što se događa u zemlji ulazi ravno u njihove domove i živote. Velike društvene i političke promjene promatramo kroz oči djevojčica koje ne razumiju zašto se njihov svijet mijenja, kroz majku koja svim silama pokušava sačuvati svoju djecu, ali i kroz ljude koji iz dana u dan pokušavaju preživjeti ono što im je povijest namijenila. Shvaćamo da iza svake promjene, svakog rata i svake političke odluke ostaju ljudi, oni koji gube domove, obitelji, sigurnost i snove, ali koji unatoč svemu pokušavaju pronaći način da nastave živjeti.

Mislim da ovu knjigu vrijedi čitati i zato što nas podsjeća koliko se brzo može izgubiti sigurnost koju uzimamo zdravo za gotovo, ali i da nas potakne da se zapitamo koliko društvo još uvijek određuje vrijednost žene prema ulogama koje joj dodjeljuje. Ona nas podsjeća i na to da ono što danas smatramo temeljnim pravom nije oduvijek bilo pravo svih ljudi te da priče onih čiji se glas dugo nije čuo zaslužuju biti ispričane i zapamćene. Nije ovo laka knjiga. U njoj ima mnogo boli, nepravde i trenutaka nakon kojih je teško samo okrenuti stranicu i nastaviti dalje. Volim ovakve knjige i s posebnim ih zadovoljstvom preporučujem. Jer, unatoč svoj težini koju nosi, prije svega ovo je priča o nadi, o tome da čovjek može izgubiti dom, sigurnost i gotovo sve što poznaje, a ipak pronaći dovoljno snage da nastavi dalje.

Čitajte!

"Predugo sam živjela poput zvijeri. Pisati riječi, makar ih netko diktirao, vraćalo mi je osjećaj ljudskosti."

"Svugdje gdje smo bile, ostavljala sam komadiće srca ljudima koje više nikada neću vidjeti."

"Gdje god se zatekla na ovome svijetu, ista sam kakva sam i bila i kakva ću uvijek biti - klas koji izbija iz tla Shandonga i sjeverno cvijeće koje cvate u snijegu."

Eve J. Chung je tajvansko-američka odvjetnica za međunarodno humanitarno pravo koja se godinama bavi zaštitom ženskih prava u nevladinim i međunarodnim organizacijama. Njezin prvijenac Kćeri Shandonga (2024.) postao je bestseler časopisa USA Today, uvršten je na prestižni popis The New York Times Editors’ Choice, te je osvojio nagradu ALA Alex Award i BookBrowse Debut Award za najbolji debitantski roman. Knjiga je bila nominirana i za Goodreads Choice Award u kategoriji najboljeg prvijenca, a među ostalim priznanjima izdvajaju se izbor za Good Morning America Buzz Pick te Reader’s Digest Book Club Pick. U svibnju 2026. objavila je svoj drugi povijesni roman, The Young Will Remember. Živi i radi u New Yorku sa suprugom, dvoje djece i dva psa.

Autor: Eve J. Chung

Naslov: Kćeri Shandonga

Naslov originala: Daughters of Shandong

S engleskog preveo: Dado Čakalo

Nakladnik: Hena com, srpanj 2026.

336 str.