Kad svijet spava

Francesca Albanese poznata je kao jedna od najistaknutijih zapadnih glasova koji upozoravaju na stradanje palestinskog naroda. Kao posebna izvjestiteljica Ujedinjenih naroda za okupirane palestinske teritorije, u ovoj knjizi donosi svjedočanstvo o životu ljudi koji već desetljećima žive pod ograničenjima, neizvjesnošću i neprestanim osjećajem ugroženosti.

Teško je pisati o knjizi koja se bavi Palestinom, a pritom potpuno zaobići politiku. Tema o kojoj autorica piše dovoljno je složena sama po sebi, a moja je namjera osvrnuti se prvenstveno na knjigu i način na koji je napisana.

Prije nego što sam je uzela u ruke, čitanje anotacije navelo me na pomisao da se radi o zbirci istinitih priča ljudi čije je sudbine autorica vjerno zabilježila tijekom svojeg rada na terenu. Upravo me ta ideja posebno privukla. Međutim, vrlo brzo sam uvidjela da ova knjiga nije klasična zbirka priča. Teško ju je smjestiti u samo jedan žanr, dijelom je memoarska proza, dijelom esej, a dijelom osobna kronika.

Autorica kroz vlastita iskustva i susrete s deset ljudi koje je upoznala tijekom života gradi ovu priču. To su ljudi čiji su životi prekinuti, obilježeni nasiljem, gubitkom i neizvjesnošću. Meni je osobno žao što su ta osobna svjedočanstva dobila tako malo prostora jer sam željela o njihovim sudbinama saznati više. Veći dio knjige prati samu autoricu i njezinu dugogodišnju borbu za istinu o Gazi i Zapadnoj obali. Iako sam o temi već mnogo znala, knjiga mi je ponudila i neke nove uvide te me potaknula da dodatno istražujem pojedine događaje i okolnosti. Upravo u tome i jest bit, da pročitani tekst potiče na promišljanje i suočavanje s pitanjima koja često ostaju na margini javnog interesa.

Ovaj je tekst nastao iz potrebe da se govori onda kada mnogi šute. Albanese nastoji imenovati ono što se često ublažava birokratskim jezikom i svodi na geopolitičke analize u kojima se stvarni ljudi lako izgube. Svako poglavlje otvara novu perspektivu palestinskog iskustva, ali istodobno govori i o univerzalnim temama gubitka, pripadnosti, otpora i nade. Jedan od najsnažnijih segmenata knjige svakako je prikaz svakodnevice obilježene sustavom razdvajanja, u kojem različita prava, slobode i mogućnosti postoje usporedno na istom prostoru. Autorica pokazuje kako takvi sustavi ne utječu samo na političku stvarnost nego i na najobičnije životne okolnosti: kretanje, obrazovanje, rad, obiteljske odnose i dostojanstvo.

Autorica ne skriva vlastiti stav. Otvoreno piše o svom iskustvu. Posebno je uvjerljiva njezina kritika kojim se često opisuje palestinska stvarnost. Govor o sukobu, umjesto o okupaciji ili o sukobima, umjesto o sustavnom nasilju, prema autorici nije samo pitanje terminologije nego i način oblikovanja percepcije javnosti. Jednako je zanimljivo njezino propitivanje uloge međunarodne zajednice. Knjiga otvara pitanje selektivne primjene međunarodnog prava i različitih kriterija koji se primjenjuju ovisno o političkim interesima.

Knjiga nadilazi granice palestinskog pitanja. Autorica ju smješta u širi povijesni kontekst i povezuje s iskustvima drugih autohtonih naroda, raseljenih zajednica i skupina čiji su identiteti kroz povijest sustavno potiskivani ili brisani. Ti dijelovi podsjećaju da nasilje, diskriminacija i prisilna raseljavanja nisu izolirani fenomeni vezani uz jedno područje svijeta, nego obrasci koji se ponavljaju kroz različita vremena i društva. Zanimljiva je i analiza odnosa između rata, ekonomije i političkih interesa. Umjesto da sukob promatra isključivo kroz ideološku ili religijsku prizmu, Albanese istražuje načine na koje se geopolitički savezi, ekonomski interesi i sustavi moći isprepliću s dugotrajnim krizama.

Ono što ovu knjigu čini posebno vrijednom jest činjenica da ne traži od nas samo suosjećanje. Ona poziva na promišljanje, propitivanje uvriježenih stavova i spremnost da se saslušaju glasovi koji često ostaju na marginama. U konačnici, ovo je važna knjiga jer podsjeća da pravo bez političke volje često ostaje mrtvo slovo na papiru. Također nas podsjeća da ravnodušnost nije pasivno stanje, nego izbor koji može imati ozbiljne posljedice.

Najpotresniji dojam koji sam ponijela nakon čitanja nije samo težina opisanog nasilja, nego i težina šutnje koja ga okružuje. Patnja nikada ne postoji sama za sebe; prati je i pitanje tko ju vidi, tko ju priznaje i tko okreće glavu, ali ovo nije knjiga samo o patnji. To je knjiga o ljudima koji unatoč svemu nastavljaju živjeti, pamtiti, pružati otpor i čuvati svoje dostojanstvo. Knjiga o sjećanju, ljudskim pravima i odgovornosti da ne zaboravimo.

Neka glas Francesce Albanese ne bude utišan. Jer nijedna ljudska patnja ne smije postati nešto na što ćemo se naviknuti, a svaki glas koji upozorava na nepravdu zaslužuje biti saslušan.

Francesca Albanese (Ariano Irpino, 1977.) posebna je izvjestiteljica Ujedinjenih naroda za stanje ljudskih prava na okupiranom palestinskom teritoriju. Stručnjakinja u području zaštite ljudskih prava, znanstvenica i predavačica, radila je za Ured visokog povjerenika za ljudska prava te za Agenciju UN-a za palestinske izbjeglice. U tim je ulogama savjetovala Ujedinjene narode, vlade i organizacije civilnog društva na Bliskom istoku, u Sjevernoj Africi i azijsko-pacifičkoj regiji. Godine 2020. objavila je knjigu Palestinian Refugees in International Law, a 2023. J’accuse. Knjiga Kad svijet spava priče, riječi i rane Palestine objavljena je 2025.

Autor: Francesca Albanese

Naslov: Kad svijet spava. Priče, riječi i rane Palestine

Naslov izvornika: Quando il mondo dorme. Storie, parole e ferite della Palestina

S talijanskog preveo: Lovro Klepac

Nakladnik: Hena com, svibanj 2026.

241 str.