Dvor mraza i zvjezdane svjetlosti

Posebno je zadovoljstvo čitati serijal u kontinuitetu, bez dugog čekanja na nove nastavke i njihove prijevode. Još od prve knjige vezala sam se uz likove, a čitajući nastavak za nastavkom, pratila njihov razvoj i s njima proživljavala uspone, padove i promjene i sve više uranjala u svijet Prythiana.

Nakon dramatičnih događaja i razornog rata u prethodnom romanu, Dvor mraza i zvjezdane svjetlosti donosi nam drukčiji ritam i atmosferu. Umjesto velikih bitaka i neprestanih prijetnji, ulazimo u razdoblje prividnog mira, obnove i pokušaja da se život ponovno vrati u svoje tokove. U Velaris stiže zima, približava se zimski solsticij, a Feyre, Rhysand i njihovi prijatelji nastoje pronaći malo radosti nakon svega što su proživjeli. Ali završetak rata ne znači i završetak svih borbi. Neke se još uvijek vode daleko od očiju.

Feyre sada ima novu ulogu, ne samo kao Rhysandova partnerica nego i kao Uzvišena gospodarica Noćnog dvora. Dok se priprema za blagdane, pokušava pronaći svoje mjesto u svijetu koji se još oporavlja od razaranja. Posebno mi se svidjelo što njezina želja da pomogne drugima nije prikazana samo kroz velike i junačke postupke. Ona primjećuje ljude koji su izgubili svoje domove, pokušava razumjeti njihove potrebe i traži način da im pruži nešto više od pukih riječi utjehe. Ponovni susret sa slikanjem postaje joj važan korak prema vlastitom miru. Umjetnost, koja je nekoć bila njezin bijeg i način izražavanja, sada dobiva novu svrhu: kroz nju želi pomoći i djeci koja se još nose s bolnim sjećanjima na rat.

Istodobno, Rhysand se suočava s odgovornostima koje ne dopuštaju mnogo predaha. Iako je Hybern poražen, mir u Prythianu još je krhak. Na granicama ostaju neriješena pitanja, a među ilirskim ratnicima raste nezadovoljstvo. Rhysand i Cassian pokušavaju uvesti promjene u njihovu društvu, osobito omogućiti ženama da se obučavaju za borbu, ali nailaze na duboko ukorijenjene predrasude i otpor. Kroz te događaje vidimo da izgraditi pravedniji svijet može biti jednako teško kao i pobijediti u ratu. Nije dovoljno srušiti neprijatelja; potrebno je mijenjati i ono što je unutar vlastitih redova dugo bilo pogrešno.

Posebno su me zaintrigirale priče Feyrinih sestara, Neste i Elain, jer se kroz njih jasno vidi koliko različito ljudi reagiraju na traumu. Elain se pokušava pronaći u jednostavnim, svakodnevnim stvarima, u vrtu, cvijeću i pripremanju hrane. Ipak, iza njezine tišine i prividne blagosti ostaje bol zbog života koji je izgubila i činjenice da joj je oduzeta mogućnost izbora. Njezina povezanost s Lucienom dodatno komplicira situaciju jer sudbinska veza ne znači da su osjećaji spremni ili da se bliskost može nametnuti.

Nesta se , s druge strane, zatvara pred svijetom. Povlači se od obitelji, izbjegava bliskost i traži zaborav u alkoholu i noćnim izlascima. Njezino ponašanje nije lako prihvatiti, osobito kada odbacuje ljude koji joj pokušavaju pomoći, ali upravo u tome leži težina njezina lika. Nije svaka bol vidljiva i nije svatko sposoban primiti pruženu ruku. Njezini susreti s Cassianom puni su napetosti, neizgovorenih osjećaja i međusobnog nerazumijevanja. Iza njihovih sukoba nazire se nešto dublje, ali i pitanje koliko se mogu približiti jedno drugome.

Svidjelo mi se i to što knjiga ne zanemaruje ostale članove njihove male, neobične obitelji. Mor se još uvijek nosi s vlastitim ranama i složenim odnosom s ocem, dok Amren pokušava prihvatiti promjene koje su joj se dogodile. Lucien se nalazi između dvaju svjetova, tražeći mjesto kojemu doista pripada. Čak ni likovi koji su često djelovali snažno, samouvjereno i gotovo nedodirljivo nisu pošteđeni usamljenosti i nesigurnosti. Svatko od njih pokušava pronaći način kako živjeti dalje, a da pritom ne mora zaboraviti ono što se dogodilo.

Blagdanske pripreme, darivanje, zajednički trenuci i okupljanje za zimski solsticij donose toplinu, ali ne brišu ono što ih još uvijek boli. Ispod svega toga osjeća se potreba za pripadanjem, za domom i za sigurnošću. Oporavak se ne događa odjednom, pa čak i oni koji su spasili druge ponekad trebaju nekoga tko će prepoznati njihovu bol.

Posebno me zaintrigirao trenutak kada Feyre zamoli Rhysa da promijeni oči tetovirane na njezinim dlanovima i zamijeni ih simbolom Noćnog Dvora. Planinom s tri zvijezde, istim onim znakom koji Rhysand nosi na koljenima. Na prvi pogled možda se čini kao mala gesta, ali meni je taj prizor nosio mnogo dublje značenje. Te oči podsjećaju na početak njihove priče, na dogovor sklopljen pod Amaranthinom vlašću, na strah, neizvjesnost i vrijeme kada Feyre još nije razumjela tko je Rhysand zapravo. Sada, nakon svega što su zajedno prošli, ona sama traži da se taj znak promijeni, svjesna da je nova oznaka trajna i da je to njezin izbor. U tome sam vidjela lijepu simboliku njezina puta: od djevojke koja se borila za slobodu do žene koja je pronašla svoje mjesto, svoj dom i osobu uz koju želi graditi budućnost.

I ona scena u kojoj Nesta stavlja sve na kocku kako bi spasila svoju sestru ostala mi je još dugo u sjećanju. Feyre je tijekom poroda suočena sa smrtnom opasnošću, a Nesta se nalazi pred situacijom u kojoj nema vremena za oklijevanje. Suočena s mogućnošću da izgubi sestru i njezino dijete, spremna je učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi ih spasila, čak i ako to znači da mora žrtvovati nešto vlastito. U takvim trenucima čovjek mora brzo reagirati, a pitanje je hoće li ga voditi srce ili razum. No, Nesta pokazuje da se oni ne moraju nužno isključivati. Ponekad nas upravo ljubav potakne da pronađemo snagu za koju nismo ni znali da je imamo, dok nas razum vodi prema odluci koju je najteže donijeti. Za Nestu je to mnogo više od trenutka u kojem pokušava spasiti sestru. To je i svojevrsna prekretnica na njezinu putu ozdravljenja, trenutak u kojem se sve ono što je dugo potiskivala susreće s onim što joj je doista važno. Njezina ljubav prema Feyre oduvijek je postojala, čak i onda kada ju je bilo teško prepoznati ispod ljutnje, ponosa i grubih riječi. Sada, kada postoji mogućnost da je zauvijek izgubi, Nesta više ne bježi od svojih osjećaja, nego ih prihvaća i djeluje u skladu s njima. Ne znači to da su njezine rane odjednom zacijelile, ali kao da napokon počinje shvaćati da ne mora zauvijek ostati zarobljena u vlastitoj boli. Može izabrati drukčiji put, dopustiti si bliskost i prihvatiti ljubav koju je toliko dugo teško primala. O, koliko nas životne nevolje mogu promijeniti. Ne vjerujem da je patnja sama po sebi nužna da bismo ozdravili ili pronašli pravi put, niti da nas svaka bol automatski čini snažnijima. Ponekad nas ona slomi, iscrpi i udalji od ljudi koje volimo. Ipak, dogodi se da nas neki težak trenutak natjera da se suočimo sa sobom, da preispitamo svoje odluke i shvatimo što nam je uistinu važno. Ponekad tek kada osjetimo koliko bismo mogli izgubiti, jasnije vidimo ono što zapravo imamo. A ponekad upravo u trenucima kada moramo biti snažni za nekoga drugoga pronađemo snagu da napokon počnemo pomagati i sami sebi. Nestino ozdravljenje zato ne doživljavam kao nešto što se događa preko noći, nego kao proces koji se gradi kroz njezine odluke, prihvaćanje vlastitih osjećaja i spremnost da se ponovno poveže s ljudima koje voli. Spašavajući sestru, Nesta ne briše svoju prošlost niti poništava sve ono što ju je boljelo, ali pokazuje da je njezina bol ne mora zauvijek određivati. Ponekad put prema ozdravljenju počinje tek onda kada skupimo hrabrost prestati bježati od sebe.

Moram priznati da ovo nije nastavak koji donosi količinu akcije i napetosti. Radnja je mirnija, a velik dio priče posvećen je odnosima, unutarnjim borbama i malim koracima prema novom početku. Istodobno, neriješeni sukobi, napetosti među dvorovima i bol koju pojedini likovi nose jasno pokazuju da se iza prividnog mira već naziru izazovi koji tek dolaze.

Zašto pročitati ovu knjigu? Zato što govori o iscjeljenju, prijateljstvu, ljubavi i važnosti malih trenutaka koji nam vraćaju osjećaj da život još uvijek može biti lijep. I zato što nam pruža priliku da još malo ostanemo u svijetu Prythiana, uz likove koje smo zavoljeli, ali i one koje tek trebamo bolje razumjeti. Dvor mraza i zvjezdane svjetlosti govori o bitkama koje nitko ne vidi, o ljudima koji pokušavaju sastaviti dijelove svojega života i o svjetlosti koja se polako vraća čak i nakon najtamnijih razdoblja. Jer ponekad najveća pobjeda nije u tome da porazimo neprijatelja, nego da ponovno pronađemo mir u sebi i hrabrost da se veselimo budućnosti.

Sarah J. Maas (1986) američka je autorica fantasy romana koji se ubrajaju u podžanr romatasy. Poznata je po serijalima "Prijestolje od stakla" i "Dvor trnja i ruža" te "Crescent City" koji su dosad prodani u više od 75 milijuna primjeraka i prevedeni na 40 jezika.

Autor: Sarah J. Maas

Naslov: Dvor mraza i zvjezdane svjetlosti

Naslov originala: A Court of Frost and  Starlight

S engleskog preveo: Maks Bruno Hercigonja

Nakladnik: Fokus, 2026

211 str.