Abigel

Iako je roman Abigél prvi put objavljen 1970. godine, i danas je iznimno aktualan jer progovara o temama koje se, unatoč protoku vremena, nisu promijenile. Na prvi pogled, riječ je o priči o mladoj djevojci koja iznenada mora napustiti svoj dom i preseliti se u strogi internat. No, vrlo brzo postaje jasno da je pred nama mnogo više od priče o školi, pravilima i prilagodbi novoj sredini. Odrastanje nije samo pitanje godina, nego i sposobnosti da počnemo razumijevati druge ljude i njihove postupke. U vremenu kada se o nekome često donosi sud na temelju nekoliko riječi, objave na društvenim mrežama ili tek jedne glasine, ovaj roman podsjeća na važnost razumijevanja onoga što se nalazi ispod površine. Uči nas da osoba koja nam se čini strogom možda pokušava zaštititi druge, da netko tko šuti možda vodi vlastite unutarnje borbe te da osoba koju smo olako odbacili možda u sebi skriva hrabrost koju još nismo imali priliku upoznati. Zato Abigél nije samo roman o odrastanju jedne djevojke, nego i priča o povjerenju, razumijevanju i spoznaji da ljude ne možemo uvijek procijeniti na temelju prvog dojma, ponekad je potrebno pogledati dublje i pokušati razumjeti ono što se ne vidi na prvi pogled.

Radnja je smještena u Mađarsku tijekom Drugoga svjetskog rata, u vrijeme kada se veliki povijesni događaji polako uvlače u svakodnevni život. Gina u internat dolazi nepripremljena za ono što ju ondje čeka. Naviknuta na slobodu i život koji je dotad poznavala, odjednom se mora prilagoditi strogom rasporedu, pravilima i ljudima čije postupke ne razumije. Svaki dan ima svoj red. Postoje stvari koje se smiju i one koje se ne smiju. Postoje riječi koje se izgovaraju i one koje je bolje zadržati za sebe. A Gina to nikako ne prihvaća. U početku je ljuta, zbunjena i uvjerena da joj se čini nepravda. Ne razumije zašto je ondje, zašto joj se neke stvari uskraćuju i zašto odrasli oko nje toliko toga prešućuju. Nije ona savršena junakinja koju ćemo odmah zavoljeti jer je tvrdoglava, impulzivna, ponekad sebična i uvjerena da zna što je najbolje za nju. No, nije li upravo to ono što mladost često jest? Vjerujemo da razumijemo svijet, a zapravo ga tek počinjemo upoznavati. Gina ne sazrijeva zato što joj netko održi veliku životnu lekciju. Mijenjaju je iskustva, pogreške, razočaranja i ljudi koje upoznaje. Dok pokušava pronaći svoje mjesto u novoj sredini, počinje upoznavati djevojke koje, baš poput nje, imaju vlastite karaktere, strahove, tajne i načine na koje se nose sa životom u internatu. Među njima se stvaraju prijateljstva, savezništva ali i nesuglasice i postupno shvaća da ni ljudi oko nje nisu onakvi kakvima su se na početku činili.

A ispod svega toga postoji nešto što djevojke ne mogu do kraja razumjeti.

Rat.

Nije on uvijek u prvom planu, ali je stalno prisutan. Osjeća se u ponašanju odraslih, njihovoj opreznosti, razgovorima i odlukama koje se donose iza zatvorenih vrata. Djevojke žive svojim malim životima, školskim obvezama, prijateljstvima, simpatijama i međusobnim odnosima, ali iznad svega toga nalazi se svijet koji postaje sve opasniji. Za Ginu su u početku najvažnije stvari one koje se tiču nje same. No, kako priča napreduje, počinje shvaćati da postoje problemi mnogo veći od njezinih vlastitih. Tada njezino odrastanje poprima sasvim drugo značenje. Više nije samo pitanje prilagodbe novoj sredini, nego postaje pitanje odgovornosti, povjerenja i spremnosti da nešto učinimo za drugoga, čak i kada to od nas zahtijeva žrtvu. Tu nas roman potiče da se zapitamo koliko često i sami donosimo zaključke prije nego što znamo cijelu priču. Koliko brzo nekoga proglasimo hladnim, strogim ili nepravednim samo zato što ne razumijemo njegove postupke? Možemo li zaista razumjeti nečiju odluku ako ne znamo okolnosti u kojima ju je morao donijeti? I što se događa kada shvatimo da osoba koju smo pogrešno procijenili zapravo nije bila onakva kakvom smo je smatrali? O, moga bih o tome…

Priča poprima tajanstveni ton jer se u središtu svega nalazi Abigél, kip u školskom dvorištu. Za djevojke ona nije samo kip. Ona je dio školskog života, gotovo netko kome se mogu obratiti kada im je potrebna pomoć. O njoj se pričaju priče, djevojke joj povjeravaju svoje probleme i vjeruju da se iza njezine šutnje krije nešto više.

Ali što je Abigél zapravo? Je li riječ samo o legendi? I, zašto se čini da netko uvijek zna kada je nekoj djevojci potrebna pomoć? Odgovore na ta pitanja neću otkrivati, otkrijete ih sami.

Magda Szabó vrlo vješto gradi napetost i neprestano nas drži u stanju iščekivanja. Ovo je knjiga koju treba čitati između redaka jer je to, prije svega, priča o ljudima i njihovim izborima. O tome da u teškim vremenima ne postoje uvijek jednostavne odluke. O tome da ponekad moramo šutjeti kako bismo nekoga zaštitili. O tome da postoje istine koje nije moguće izgovoriti i da hrabrost ne izgleda uvijek onako kako smo je zamišljali. Možda je najveća hrabrost upravo u tome da učinimo nešto dobro kada znamo da za to nećemo dobiti nikakvu nagradu. Da pomognemo nekome, a ostanemo nepoznati. Da riskiramo zbog drugoga. Da zaštitimo osobu koja možda nikada neće saznati što smo učinili za nju. Pokazuje nam da dobrota ne mora biti glasna da bi bila velika. Ponekad je skrivena u malim postupcima, odricanju i spremnosti da učinimo ono što je ispravno čak i kada za to nitko neće znati. A takva dobrota, možda više nego ikada, treba i današnjem svijetu.

Zato mislim da bi Abigél trebala imati posebno mjesto i među današnjim mladim čitateljima. Iako je napisana davno i govori o vremenu koje je daleko od njihova svakodnevnog iskustva, njezine poruke nisu zastarjele. Naprotiv. Uči nas da ne sudimo prebrzo, da pokušamo razumjeti druge i da nikada ne podcijenimo snagu jednog dobrog postupka.

Magda Szabó (1917. – 2007.) jedna je od najvažnijih mađarskih književnica 20. stoljeća. Rođena je u protestantskoj obitelji u Debrecenu, gdje je i završila studij mađarskoga i latinskog jezika. U svijet književnosti ušla je 1947. s pjesničkom zbirkom Bárány, od 1949. do 1956. iz političkih joj je razloga bilo zabranjeno objavljivati te je u tom razdoblju poučavala u osnovnoj školi. Tih je godina napisala i prvi roman Freska, koji je objavljen 1958. godine te je postigao velik uspjeh među čitateljima. Poznati su joj i romani Az őz, Trenutak, Izina balada i Ulica Katalin. No njezino je najpoznatije djelo roman Abigél (1970.), koji je postao klasik mađarske književnosti za mlade, a po njemu je 1978. snimljena i televizijska serija. Osim poezije i romana, pisala je i knjige za djecu, drame i eseje, a njezina su djela objavljena u četrdesetak zemalja. U djelima istražuje teme sjećanja i identiteta, odnose unutar obitelji, složenost svakodnevnog života i društvene promjene. Osvojila je brojne nagrade, uključujući Kossuthovu nagradu, a 2003. i francusku književnu nagradu Prix Fémina za roman Vrata.

Autor: Magda Szabo

Naslov: Abigel

Naslov izvornika: Abigel

S mađarskog prevela: Lea Kovacs

Nakladnik: Hena com, kolovoz 2026.

311 str.