Sumnja

Ashley Audrian, Sumnja

Zagreb. Profil, 2021.

292 str.

Ne znam kad mi se posljednji put dogodilo da ne znam odakle početi. Za to je najvjerojatnije kriv onaj osjećaj "wow koja knjiga" što znači da bih o njoj mogla nadugačko i naširoko. Ali ovdje nema mjesta za takve misli, pa ću pokušati biti što preciznija.

Vjerujem da će se knjiga svidjeti onima koji vole malo žešće psihotrilere, a posebno onima koji daju big like knjigama kao što su Braneći Jacoba, Kameno srce, Savršeno dijete. Već kad sam spomenula, ova potonja nije imala PR kao Sumnja (ako ga je uopće imala).No, vratimo se knjigama Savršeno dijete i Sumnja. Obje govore o psihološkim posljedicama djece koja dolaze iz disfukcionalnih obitelji, svaka iz svoje perpspektive, no ne u istom obimu. U obje su knjige te posljedice i ono što one predstavljaju u kasnijim godinama teško shvatljive. Čitajući Savršeno dijete bila sam uvjerena da je takvo što moguće, a Sumnja je to moje uvjerenje samo potvrdila. No, kod Sumnje je taj patološki dio samo okrznut, ali je ipak tu i to je važno.Sumnja je brzočitajuća knjiga, iako nije klasičan psihotriler.Glavni lik je mlada žena koja ima dobrog i uspješnog muža i svu njegovu ljubav. Ona se kroz cijelu knjigu (osim kraćih skokova u prošlost) obraća upravo njemu. U sretnom su braku, a da bi on bio potpun, nedostaju djeca. Zbog trauma iz djetinjstva ona se boji postati majkom. Ljubav prema djeci prevlada i odluči se na taj korak. Rodi djevojčicu...ništa se ne događa kako je zamišljala...i tu počinje puno toga...

"Pročitala sam sve knjige. Sve sam proučila. Nitko nije spominjao kako se osjećaš kada te probude nakon četrdeset minuta sna, na krvavoj plahti, u strahu od onoga što znaš da slijedi. Mislila sam da sam jedina majka na svijetu koja to neće preživjeti. Jedina majka koja se neće oporaviti od šavova… Jedina majka koja se ne može pretvarati da razumno funkcionira. Jedina majka koja gleda svoju kćer i misli: Nestani. Molim te."

… postoji mnogo toga u nama što ne možemo promijeniti – jednostavno se takvi rodimo. Ali neke naše dijelove oblikuju stvari koje vidimo. I to kako se drugi odnose prema nama. Kako se zbog toga osjećamo." (str. 276.)Priča je vrlo kompleksna, u jednom dijelu čak i patološka, realno napisana!

Moja preporuka.Ne volim bodovati knjige, jer ona su i umjetnička djela, ali ovoj dajem zlatno srce!

• 
  
• 
  
• 
  
•