Pseći park
Sofi Oksanen: Pseći park
Zaprešić. Fraktura, 2022.
Prevoditeljica: Kristina Špehar-Vuković
360 str.
O ovoj bih knjizi mogla pisati i pisati...
Čitala sam polako. Dala joj vremena kao i sebi. Stranice se nisu brzo okretale, nego zastajkivale.
Ovo nije priča u kojoj iščekujete ponovni susret s voljenom osobom na ulicama omiljenog grada, ovo nije priča u kojoj tragate za ubojicom, u kojoj ste ljuti na korupciju, u kojoj čeznete za svojim djetetom, voljenom osobom, stremite svojim korijenima, iako se svega navedenog i još puno toga dotiče tek vrškom pera. Ovo je priča o brutalnoj istini o traganju za boljim životom. Smještena u Ukrajini, jednim dijelom u istočnoj regiji Donbas, Finskoj, post sovjetskim državama s poveznicom na zapadni svijet. Vrlo realistična, pomno osmišljena i izvrsno napisana.
Priča počinje susretom dviju žena, Olenke i Darije u Finskoj, u psećem parku po kojem je roman i dobio naziv. Te dvije ukrajinske djevojke pribjegle su nemilim postupcima kako bi izbavile sebe i svoje obitelji iz siromaštva i neimaštine. Njihove se obitelji čvršće povežu kada im očevi uđu u zajednički posao. Kako bi ostvarile svoje ciljeve, moraju surađivati, vjerovati jedna drugoj. Olenka se nakon propale karijere modela vraća u Ukrajinu i uspinje u agenciji za potpomognutu oplodnju, surogat majčinstvo i doniranje jajnih stanica. Kada joj se konačno sve posloži i upozna muškarca s kojim želi provesti ostatak života, prisiljena je pobjeći….
Svaka od gore napisanih rečenica ima nekoliko podtema koje je autorica izvrsno ukomponirala u priču.
Zanimljivo je kako se ljudi počinju ponašati kada im se otvori više mogućnosti…pitam se dokle je čovjek spreman ići kako bi pomogao svojoj obitelji? Tranzicija, post tarnzicija, gdje smo u toj priči obzirom na druge zemlje? Siva zona, posljedice doniranja, klijenti…sve u svemu, vrlo kompleksna priča.
Čitajte, ako niste, imate moju preporuku. Čitajte ne očekujući ništa, samo uzmite Pseći park i čitajte! Ako nije trenutak, dajte joj drugu šansu .
Sofi Oksanen suvremena je finska spisateljica i dramaturginja s estonskim korijenima. Jedna je od najnagrađivanijih skandinavskih autora, a među nagradama koje je dobila za svoj rad nalaze se i Nordijska nagrada Švedske akademije, francusko odlikovanje Vitez reda umjetnosti i književnosti, Prix Femina Étranger, Velika nagrada Budimpešte, Europska nagrada za knjigu i Nagrada Nordijskog vijeća za književnost. Autorica je romana Stalinin lehmätm (Staljinove krave, 2003.), Baby Jane (2005.), Čišćenje (2008.), Kad su golubice nestale (2012.), Norma (2015.) i Pseći park (2019.). Djela su joj prevedena na više od četrdeset jezika, a na nekima od njih temelji se niz predstava, filmova i opera. Živi u Helsinkiju.
Više o knjizi poslušajte samu autoricu:
Comments