Planine pjevaju

Naziv djela: Planine pjevaju

Autorica: Nguyen Phan Que Mai

Zagreb, Hena com, 2021.

Prevoditeljica: Perina Kulić

336 str.

Koja knjiga!

Znate onaj osjećaj kada sklopite zadnju stranicu i žao vam je što je priča završila? Kada se toliko stopite s likovima da imate osjećaj da su stvarni... proživljavate njihove živote, deru vas emocije i poželite uskočiti u priču?

Tako sam se osjećaja čitajući roman (poetičkog naslova) Planine pjevaju . Kao velika zaljubljenica u planine odmah sam se zalijepila za naslov. Pojma nisam imala o čemu se radi. Nisam pročitala kratki sadržaj na poleđini knjige, ni igdje drugdje bilo što o knjizi. Netipično za jednu knjigoljupku, ali istinito. Naslov mi je bio dovoljan . Osjećala sam da mi je namijenjena, da me našla u pravom trenutku .

Priču paralelno pričaju baka i unuka. Poglavlja se izmjenjuju i saznajemo sudbinu njihove obitelji kroz dvadestogodišnji rat. Čitajući ovaj roman upoznala sam Vijetnam, tu divnu zemlju, njihove stanovnike, prilike koje su dovele do rata, odnose snaga, kulturu...Ne bih o radnji, samo ću zavapiti: O, koliko patnje jedne obitelji! Koliko li je ljudske nesreće opisano u ovoj priči! Pitam se li to moguće? Pa, moguće je jer ljudska glupost nema kraja kao ni besmisao tolikih ratova, proljevanje krvi nizašto!

Jedina zamjerka ovom divnom romanu je naslov zadnjeg poglavlja, djelić onoga što se moglo izbjeći kako bi čitateljski užitak bio potpun. No, to ne umanjuje njegovu vrijednost. To je samo moje subjektivno mišljenje,

Autorica za knjigu kaže da je priča nadahnuta iskustvima njezine obitelji i onih oko nje. Tim jači razlog za čitanje!

Posveta autorice:

"Za moju baku, koja je stradala u Velikoj gladi;

Za mojeg djeda, koji je umro zbog zemljišne reforme; i za mojeg ujaka, čiju je mladost progutao Vijetnamski rat. Za milijune ljudi, Vijetnamaca i onih koji to nisu, koji su izgubili živote u ratu. Neka naš planet više nikada ne doživi ma i jedan oružani sukob."

Moja VELIKA preporuka! Molim vas, ne propustite pročitati ovu izvrsnu knjiogu!