Izgubljeno pismo

Autor: Jullian Cantor

Naslov: Izgubljeno pismo

Prevoditelj: Aleksandra Barlović

Nakladnik: Mozak knjiga

Godina objave: 2020.

Vjerujem da će se Izgubljeno pismo svidjeti svima koji vole čitati priče protkane događajima iz Drugog svjetskog rata, a uživali su čitajući Tetovirer iz Auschwitza, Njemačku kuću…

Priča paralelno prati dvije radnje, onu s početka Drugog svjetskog rata i onu 50 godina kasnije. Priču iz 1989. pripovijeda nam Katie, mlada žena kojoj se privatni život raspada: nalazi se pred rastavom braka i brine o ocu kojemu se pogoršava zdravstveno stanje. U centru priče je njezina obitelj i njihova sudbina od početka Drugog svjetskog rata koju ona postepeno otkriva kao i čitatelj paralelnom pričom iz 1939. Otac joj na skrb ostavlja svoju bogatu filatelističku zbirku koju je cijeli život požrtvovno skupljao i ljubomorno čuvao. Zbog nedostataka prostora Katie je se želi riješiti i zbirku da na procjenu. Saznaje da ona sadrži zanimljivu marku iz Drugog svjetskog rata koja u to vrijeme nije bila u slobodnom opticaju. Tragom te marke koja se nalazi na zatvorenom pismu kreće u potragu za osobom kojoj je to pismo namijenjeno i tu počinje zaplet. Iskreno, već nakon 50 stranica naslutila sam što se događa…ali bez obzira na to, svi koji vole literaturu poput one koju sam spomenula, zabavit će se ovom knjigom.

Autorica nam u napomeni poručuje „kako su pisma nekoć bila važna i kako nam nedostaju u današnje digitalno doba“ prisjećajući se pisma koje je kao petogodišnjakinja napisala svojoj baki i koje je nakon dvadeset i pet godina kasnije pronašla u njezinoj ladici. To joj je bio prvi motiv za pisanje ove priče u koju je utkala rezultat svog istraživanja o poštanskim markama. Autorica nam poručuje da su svi likovi iz romana izmišljeni „ali mnoge zamisli iz ove knjige proizlaze iz mojega osobnog iskustva svjedočenja bakinom gubljenju pamćenja, ali i stvarnih povijesnih događaja.“

Ovo nije samo priča o Drugom svjetskom ratu, Kristalnoj noći, pokretu otpora i rušenju Berlinskog zida ovo je priča o ljubavi, povjerenju, hrabrosti i borbi za bolje sutra!

Imate moju preporuku, divna priča!

P.S. Sjećam se da sam svojevremeno zbog lošeg prijevoda prekinula s čitanjem jedne knjige, ali ovu sam unatoč ili usprkos tome (povremeno se služeći Buzanovom metodom), pročitala do kraja. Nije da me ne smeta… lako za gramatiku, pravopis, tiskarske i ine greške…smeta me kad osjetim strojno prevođenje…