Crta razdvajanja

Jean-Christophe Rufin, Crtara zdvajanja

Naslov izvornika: Check – Point

S francuskog prevela Dubravka Celebrini

Nakladnik: Znanje, 2018.

Ukratko… Peteročlana ekipa, s dva prastara kamiona, kreće iz Liona na put prema Bosni. Prevoze humanitarnu pomoć, barem tako misle. Od prvog dana među njima vlada nevjerica i strah. Kako priča napreduje saznajemo i zašto. Četiri člana ekipe mladi su ljudi, humanitarci…s njima je i jedna djevojka. No, pojam humanitarnog rada raznoliko shvaćaju. Svatko od njih ima svoju prošlost, svatko od njih ima svoja očekivanja… Autor nas vodi prostranstvima i krajolicima Bosne i paralelno kroz životne priče svih članova ekipe. Saznajemo razloge koji su ih motivirali da se nađu u jeku ratnih zbivanja. U određenom trenutku društvo se razilazi, svaki se kamion nađe na svom putu, osobe koje su se grupirale bore se za svoje ciljeve… Knjigu ne bih svrstala među svoje favorite, već bih za nju rekla: svaka knjiga svome čitatelju…

Čitala sam ponešto duže no obično, iz raznoraznih razloga. Moram priznati da me nije prikovala, da nisam jurila kući kako bih što prije završila određene poslove i s užitkom prionula čitanju. Ali, u ovoj, kao uostalom i svakoj drugoj knjizi, ima nešto što mogu prokomentirati.

Pročitala sam nekoliko knjiga u čijim se pričama opisuje ratno stanje na ovim našim prostorima. Iskreno, nisam osjetila onaj čitateljski žar. Duboko u sebi vjerujem da pisac prije svega takve teme treba proživjeti da bi pisao. Ovdje to i jest slučaj, pisac je bio u doticaju onoga o čemu piše i vjerujem da je mnoge stvari proživio, ali zasigurno se ne može uživjeti u mentalitet o kojem pripovijeda. On je jedinstven, ne uči se, nego živi. U tom smjeru razmišljam, tako sam doživjela ovih 290 str. Zasigurno ima i onih koji se neće složiti sa mnom. I to je u redu. Da, u nekim sam stvarima zaista zahtjevna… Ne znam, možda nije došla u pravo vrijeme, možda mi nije odgovarala dinamika, stil…ali vjerujem da da ima onih koji će doživjeti čitanje ove priče sasvim drugačije. Humanitarni rad- na što se svodi? Tko je u konačnici važan? Onaj tko daruje pa se kiti i tuđim perjem ili krajnji korisnik, onaj tko je u potrebi? O tome govori citat koji sam čitajući obilježila. Ta dilema je lijepo opisana u knjizi i to mi je vrijednost koju knjiga nosi. Već sam spomenula, priča nije loša i lako se čita na prvoj razini, pa čak i drugoj, možda…ali meni je nedostajala strast pisanja… jer kad osjetim tu strast, onda ne izostane čitateljski užitak. „Uopće mu nije bilo stalo doznati kako žive ljudi kojima treba priteći u pomoć. Jedino što ga je zanimalo, jednako kao druge koji su radili u sjedištu ispred računala, bilo je pronaći „korisnike“. Zahvaljujući njima udruga može primati novac od Europske unije, a karitativni stroj bit će i dalje u pogonu.“